Nije nebo bilo jedino što je gorjelo dok je sunce zalazilo. Moja djevojka, blistava od tog zlatnog preplanulog tena, pretvorila je cijelu plažu u svoju pozornicu. I kakva je to bila pozornica – izgrađena na nemogućim oblinama, s grudima koje prkose logici i stražnjicom toliko impresivnom da bi zaustavila promet.

Ali lijepe slike bile su samo zagrijavanje. Ovo je bila prava osvajačka akcija. Moja kamera nije samo uslikala nju; progutala ju je. Između bljeskalica, moje su ruke zauzele svoj vlastiti teritorij. Imao sam te duge, snažne noge prebačene preko mojih ramena, njena koža vruća na dodir, njeni osjećaji već mokri govoreći mi da kamera nije ni izbliza dovoljna.

Zatim je preuzela kontrolu. Gledala bi ravno u objektiv, s izazovom u očima, i polako se raširila za mene. Ne stidljivi pogled, već potpuna, namjerna predstava – puštajući da nestajuća svjetlost obasja svaki intimni detalj, potpuno se prepuštajući oku kamere. Bio je to poziv, sirov i očit.

Upali smo u njegov ritam. Ta ideja “fotografskog seksa”? Mi smo to živjeli. Svaki snimak bio je duboki udarac, svaka nova poza gladan pomak tijela. Kamera je uhvatila sve: njen oštri udah, trenutak kada se njen hladan modelski pogled otopio u čistu, očajnu potrebu.

Ovo je drugačna vrsta golotinje. Slikaš svjetlom i fokusiraš se cijelim tijelom. A biti duboko u njoj, dok su posljednje zrake sunca pozlaćivale njezinu kožu i more je bučalo… taj osjećaj usekan je u mene, trajan.

Neke su žene rođene da zapovijedaju trenutkom. Ona nije samo posjedovala scenu. Posjedovala je mene, posjedovala je moj objektiv i učinila je da zalazeće sunce izgleda kao njezin uvodni čin.